Ziveti bez pravila

Zamislite ako mozete...

Nalazite se u krevetu u kjem umirete,a oko Vaseg kreveta stoje snovi koji su vam dati tokom zivota,ideje koje nkada niste ostvarili,talenti,dar,sposobnosti koje niste iskoristili.I oni stoje oko vaseg kreveta gledajuci Vas ljutim ocima:"Dosli smo kod Vas i jedino ste Vi mogli da nas ozivite i sada moramo a umremo sa Vama zauvek.A pitanje glasi:"Ako umrete ovog trenutka,sta ce umreti sa Vama?Koji snovi?Koje ideje?Koji telenti?Koju velicanstvenost te pokazali?Ne dozvolite da Vas  strah i privlacnost sputavaju.Ne mozete izaci iz zivota zivi,morate da umrete da bi ste izasli.Posedujete nesto posebno,imate velicanstvenot u sebi.Rodjeni ste kao fenomen,slusajte me!Bukvalno ste rodjeni kao fenomen,kao ceo proces .Postoji pet miliona odluka,od pet miiona opcija koje ste doneli.One moraju da pronadju put kroz slozene vrste okruzenja ,kao na ratistu,jer to jeste ratiste.Urodjeno je ga sve u vezi Vas je fenomen.Ali problem je sto ste izabrai da budete prosecni.Prosecni u skoli,prosecni na poslu...Sve sto radite je prosecno,ne zato sto ste prosecni,vec zbog toga sto pravite lose doluke.Odlucili ste da budete prosecni.Zasto?Zato sto su ljudi oko Vas prosecni,ili ste mozda rasli  u prosecnom okruzenju,ili isli u prosecnu skolu...Vi ste odlucili...Odlucii ste da se borite protiv sebe!Zbog toga idete na koarkasku utakmicu,zbog toga provodite vreme uz omiljenog portistu,kao Majkl!Gledate ih i tu postoji netso sto Vas privlaci u toj velicanstvenosti,jer u Vama postoji velicantvenost.Zbog toga stavljate slusalice i iskljucujete ceo svet oko sebe.Slusate omiljene pevace,slusate i pevate povredjeni, jer ste to trebali da budete Vi.Ali lakse je da gedate velike,da vidite velike,heto da trosite vreme,da trosite energiju,da se disciplinujete,da se zrtvujete...lakse je.Iz zbog toga ste prosecni i fustrirani,zato sto ne zivite zivot koji bi trebalo.Nemate ono sto je trebalo da imate,niste ono sto je trebalo da budete.Mrzela bihda zivim i umrem neznajuci sta bi se desilo da sam bila odana necemu.Ali nikada necete videte ono sto mozete da budete dok se potpuno ne prepustite snu.Vreme je da pogledate u sebe i odlucite da budete odgovorni za svoju sudbinu.I kada odlucite da uradite nesto,unoverzum ce biti uz Vas i zivot nikada nece biti isti.Zivite svoj san.Carstvo Boga je u ljudima.Ne u jednom coveku,ne u grupi ljudi,nego u svim ljudima. Mi,ljudi,imamo moc ,moc da stvaramo masine,moc da stvaramo srecu...Mi,ljudi,imamo mo moc da stavramo slobodan i lep zivot,da stavramo cudesnu avanturu od zivota.I,ako odlucim da moj zivot treba da se razvija,ovo je ono sto radim dobro i postacu najboj u tome,vladacu nad sobomi pogledacu sta imam u sebi.Garantujem Vam da nikada necete odustati.Velicanstvenost je u Vama i bolje se ponasajte tako!


Zivotni kovac

Da mi je neko rekao da cu da pisem o obicnom kovacu rekla bih:"Ne,pisacu o nesvakidasnjem kovacu!"

Upravo sam pitala baku sta sve kovac kuje.Da i su to samo potkovice ili nekad padne i neko srebrno lance koje uvek izmami osmeh na lice,mozda bas tvoje devojke...ili mozda uspe da iskuje neki,ne preko Fejsa,onaj znas stvarni osmeh na lice nekog decaka.Ko zna jos koliko tih srcu bliskih uspomena ume da iskuje.Piskaram ove reci i razmisljam:"Pa,kako taj moj "neobicni" kovac izgleda?"Mozda ima sedu kosu,jer,razmisli malo,tako iskusan da uz pomoc jednog cekica moze da siri radost ne bi mogao biti neki mladic,zar ne? To mora da bude stari dekica,srca velikog kao okean,pun ljubavi,iskustava...da svoje ljubavne mudrosti preko cekica deli sa musterijama.

Znas oni pegazi na kojima mastas da letis kroz zivotsigurnim krilima,pa da,bas ta kopita je on pre mnogo godina iskovao,zeleci da te konji odvedu na mesto pod kojim ce tvoj ugao gledanja na zivot biti drugaciji;zeleci da te ,dok zivotaris,dovedu do dvora u kome se igra samo jedan ples,zivot;mozda bas zureci da ne zakasnis na bal,...zahvaljujuci kopitima!Wink 


I stvari imaju dusu

Nekome samo hrpa perja,a meni citav svet!
Verujem da je tesko razumeti kako,tatko taa stvar,stvar cija se odeca stalno prlja;stvar koja je tako sporedna;stvar na koju niko ne obrac paznju,meni neobicno posebna,ali...Onda kad kazaljke sata otkucavaju poslednje minute ovog dana,kad se blizi kraj danasnje epizode i kad znamo da se danasnja prica nikada ponovo nece ispricati,lezemo,sklapamo oci kao latice cveca i krecemo da sanjamo o jednom,onom najzeljenijem i najepsem snu.
Jastuk nas verno prati i ponekad nam onu najvecu zelju ostavri u snovima.On nam, u dubokim nocnim razmisljanjima,uvek osvetli mracne tunele.Nikada nikome nije prosaputao nase, davno, nocu ispricane tajne.Svaki je poseban ali...
Pak,nekome je to samo hrpa perja,a meni citav svet!Smile